10/10/2026
Ako je itko zaslužio da mu posvetimo objavu na stranici, onda je to on.
El presidente Danćo. 😎
Danćo je u ovom sportu više od 20 godina. Iza njega su godine rada, učenja, odricanja, truda i svega što većina ljudi ne vidi.
Sve je počelo s jednim konjem.
Nije mala stvar što sve može nastati iz jedne ljubavi i koliko daleko čovjek može dogurati kad nešto stvarno želi.
Danćo nije čekao da mu netko nešto napravi. Svojim rukama, radom, trudom, znanjem i mogućnostima gradio je ovo što danas imamo. Kod njega nije stvar samo u tome da konj ima hranu, vodu i mjesto gdje će biti. Uvijek se može još nešto napraviti, naučiti i poboljšati.
A kad smo već kod konja, Danćo vam dođe kao neki neustrašivi vitez. Čovjek koji konju prilazi bez obzira na situaciju. Nije stvar samo u tome što se on ne boji, nego kad gledaš njega, nekako i tvoji strahovi ispare.
Tamo gdje bi se mnogi pogubili, on reagira pribrano. Od njega možeš naučiti puno više od samog jahanja i rada s konjima. Naučiš koliko znači iskustvo, mirna glava i povjerenje, a ono je ključ svega. Bilo je situacija u kojima smo zajedno intervenirali i tada osjetiš koliko mu i životinje vjeruju. A njih ne možeš prevariti riječima, njihovo povjerenje moraš zaslužiti.
Uporan, tolerantan do krajnjih granica, skroman i strog kad treba. Ali kad se granice prijeđu ne diraj ga.
Koliko je ljudi naučio, koliko ih je usmjerio, koliko je p**a nekome pomogao, pokazao, objasnio ili bio tu kad je trebalo.
Na jednom terenskom jahanju pala sam s konja, dok sam na podu pokušavala shvatiti šta se dogodilo, Danćo je sišao sa svog konja, pružio ruku i rekao: „Ajde ustaj, neću te ostaviti tu, otresi se i na konja,,
E to vam je ljudi Danćo u jednoj rečenici. Neće filozofirati, neće održati govor, neće te ostaviti i neće dati prostora da razviješ strah i osjećaj da nešto ne možeš. I nije to samo kad padneš s konja, to vam je Danćo kroz sve životne situacije. Ne ostavlja na cjedilu, ne okreće glavu kad je teško i ne ostavlja u nevolji.
Uz klub i konje i sve što ide uz njih, Danćo ima i druge poslove, svoju obitelj, hobije i odgovornosti, a opet sve nekako stigne.
Iza svih godina rada, obaveza i odricanja stoji Minjina podrška.
Iza priče koju danas gledamo stoji obitelj i njihova svakodnevica, razumijevanje, strpljenje i sve ono što se ne vidi na slikama jer ovakve stvari rijetko nastaju bez podrške najbližih.
Ja sam mišljenja da Danćo ne stvara samo klub. Danćo cijelo vrijeme stvara temelje.
Temelje na kojima će sutra njegova djeca, Ema, Eva, Erik i Niko nastaviti graditi, stvarati i pisati nove nastavke priče. Koliko je to zapravo veliko, nešto u što daješ godine života, živce, srce i novac.
I opet to nije samo klub, nisu to samo konji, to je primjer. Primjer da se ništa ne stvara preko noći, da se za ono što voliš moraš boriti, da ne treba odustajati kad postane teško, zato ovo nije samo priča o jednom konjičkom klubu. Ovo je puno više.
Ja imam i tu sreću da sve to ne gledam sa strane. Imam priliku biti tu, učiti od njega, imati njegovu podršku i iz prve ruke vidjeti koliko je spreman dati sebe.
Možda ti ovakve stvari ne govorimo često, možda se neke stvari podrazumijevaju, ali vrijedi stati na trenutak i reći da se sve to vidi i da se cijeni.
Ja nemam brata, ali imam Danću. I svima bih u životu poželjela jednog Danću. ❤️
P.S. Na slici ćete primijetiti i jedan rijedak prizor, Danću s kacigom u ruci. Ne brinite ljudi, nije njegova. 😀
